o
Mostujte sa nama
Arhiva
Adem Kaljanac - Vjecni simbol

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 101 (12 - nova serija)

Godina XXIII decembar-prosinac 1997./januar-sijecanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Vlado Puljic
Iz knjige izabranih pjesama
VODOKRADICA
 
BALADA O ISAKU

Zivot u dronjcima klati vjetar drumom,
nikad Isak da pocne u oblacima,
bosonoge daljine zavladale mu umom,
suncane staze brinu o njegovim koracima.

Po suncu ide prepun divne tmine,
podmuklo trnje raste kud korake sadi,
radosno ga cupa iz svoje dubine,
pjesmom iscjeljuje bol vjecito mladi.

Nema Isak prijatelja ni Boga.
Rodjena ga djeca gurnula jednog jutra.
Nikad nije cuo za smrt ni za Van Gogha,
a dobro zna da postoji sutra.

On slusa vjetar u telegrafskim zicama,
nasloni na stup uho, pa cesto do mraka
razgovara s cijelim svijetom i s pticama
koje ga jutrom bude iz vlaznog jarka.

I krene po suncu prepun divne tmine,
nikada da pocine u oblacima,
zavladale mu umom bosonoge daljine,
te suncane staze brinu o njegovim koracima.

UOCI LJETA

Podne uoci ljeta.
Glasovi zvona i ptica kukavica
pobudise u meni
vjernika trnja i polja.
Molitve mi nerazumne bez kise,
prazna catrnja moja je bogomolja.

Ispruzio sam ruke gore
od njih pocinje sloboda ptica.
Moja sloboda pocinje od zore
ako svane kako zeli psenica.

Ne znam reci koliko kazu zetve,
zato jedna seva u vrhu neba
objasnjava suncu
moje molitve i kletve.

OTVORENA KRLETKA

Ako jednog dana napustim ovaj grad,
vrelo moje zedji i slatke tuge,
tko ce mu dosaptavati ljubav grlica,
(koju ljubomorno cuva vinograd),
ako ostane bez svog najnjeznijeg sluge,
tko ce krcage ljubavi pretakati u duge,

Cije ce ruke otvarati izvore zore
i pustati svjetlost u dubine vida
ako se moji koraci s drumom dogovore.
Ciji ce dlan utjesiti leptira
kad mu sunce cvjetove pokida.

Kad dodje dan da ostavim ovaj grad
na milost suncu i vjetru,
neka grijesni dijak Semorad
moj nedoreceni epitaf baci u Neretvu

POZIV U ZAGRLJAJ

Gledam nebo iznad zavicaja
u strahu da ne ugledam Boga.
Stid me, toliko na zemlji ocaja,
medju susjedima muk i nesloga,
a bili smo blizu zagrljaja.

Ne znam sto reci Bogu, osim pokajanja.
Sto reci zemlji posijanoj lesevima.
Ljudi nisu svjesni medjusobnog klanja;
da nam usud zivote otima
i u tamne jazbine sklanja.

Pred cije lice da stanem i riknem
poput ranjene zvijeri u bolu,
na propast naroda ne mogu da sviknem,
razboljela se krv u meni oholu,
pohrlite u zagrljaj dok ne svisnem.

Ne znam sto me u zivotu odrzava.
Je li nada - vjerovanje u nista,
pomisao na osvetu razum mi suzdrzava.
Nemocan na zgaristu pradjedovskog ognjista,
oslonjen na Boga da me pridrzava.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Lizde - Velagicevina

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo