o
Mostujte sa nama
Arhiva
Adem Kaljanac - Vjecni simbol

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 101 (12 - nova serija)

Godina XXIII decembar-prosinac 1997./januar-sijecanj 1998.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Slovo urednikovo - Alija Kebo
MOSTARONOSTALGIJA

Nikome nisam cestitao Novu godinu, niti sam primao cestitke. Zarekao se!

Uhvatila me neka mostaronostalgija. To je ono stanje kada covjek cezne za svojim gradom, a zivi u njemu.

Ali, onaj Mostar, nekadasnji Hamzin Kamengrad, i nije vise grad, nego - dvograd. Cemergrad. Po nekima, betergrad !

Izmedju Prenja i Cvrsnice, izmedju Veleza i Huma, na dvije obale Neretve, a u jednoj kotlini, zivimo u dva grada - dovraga !

Opet, lahko je meni... ja ceznem za polovinom Mostara i velikim dijelom moje zemlje Hercegovine u koje ne mogu ni promoliti nosom - a kako je, tek, onim Mostarcima koji u bijelom svijetu sanjaju rodnu grudu koja je prijestolnica njihove, i nase ljubavi.

Lani, u ovo doba, ponadah se da ce konacno pasti zavjesa na nasu tragediju u hiljadu cinova, da ce se ljudi vratiti u svoja sela i gradove, da cemo komotno hodati i vozati se svojom domovinom - da se volimo ili mrzimo, ne zbog imena i porijekla, nego zbog toga sto je neko dobar, plemenit, ili zao covjek, te da ce u Hag otici ratni zlocinci, oni sto ce uci, i vec su usli u crnu knjigu povijesti.

Vjerovah da ce radost zapjevati nad nasim zivotom, ali i dalje osvicu tmurna jutra u kojima se iscekuje neizvjesno sjutra.

U Mostaru i u Hercegovini koji su, od davnina, ime slobode vrelom krvlju i ljubavi pisali, jos nema slobode kretanja. Ima na papiru, u deklaracijama i obecanjima, to ce reci u oblacima.

Lose vladam geografijom, ne znam da li se Dejton jos uvijek nalazi u Americi, ali znam da nije stigao u Mostar, Stolac, Capljinu, Neum...

Mozda jeste, samo malocak.

Usvakodnevnom zivotu mnogo je beznadeznog i, onda, prije dvije godine, jedna usamljena svijetlost. Dejton! Hvala Bogu da postoji i da i na nas, ovamo, daleko svijetli. Kazu, jedna je svijetlost dovoljna na stotinu mrakova, i jaca od svih.

Samo, dosta je onih sto ruse Dejton, kao i onih sto ruse moju zemlju Hercegovinu. U pocetku bijahu razbijaci i prekrojaci Hercegovine, a sada su se raspojasali njeni rasprodavaci, koji rascerupase sva njena dobra i bogatstva, njena preduzeca i privredne gigante, njene pekare i mljekare, hotele i motele, sume i rijeke, brda i doline...

A uoci novogodisnjih praznika, citam u novinama, redom:

- Trojka osumnjicena za "automobil - bombu" u zapadnom Mostaru: Ahmed Zuhair, zvani Handala, Ali Ahmed Ali Hamad, zvani Ubeida i Saleh Nedal, zvani Jemen...

- U bozicnoj noci - "zoljom" u srce Mostara: projektil ispaljen iz pravca Rastana pogodio stan Emira Marica u Zaliku, u istocnom dijelu grada...

- Nastavak zla u miru: oskrnavljeni basluci u haremu Soinovac, trideset mezarova...

O ovim vijestima ne bih govorio, nego plakao, urlao!

Dokle, zaime boga i ljudskog roda! Zar nije bilo dosta kavge i mrznje?

Hocemo li sjutra zivjeti pod istim suncem, u istu zemlju hocemo li?!

Dobro je govorio jedan nas uvazeni politicar da nama niko, ni Dejton, ni Lisabon, ni Bon... nece donijeti mir na tanjiru, ako ga mi sami ne iskujemo.

A dobro je besjedio i moj stari prijatelj, zemljoradnik, prognanik iz Dubrava - da Bosni i Hercegovini ne moze niko pomoci dok se ona sama ne aviza.

Plasim se da i ove rijeci ne budu potrosene uzalud. Pa me i u Novoj, 1998. godini drma mostaronostalgija.

To je ono stanje kada covjek cezne za svojim gradom, a u njemu zivi, zapravo zivi "upola", a u raspolucenom Mostaru kojeg i dalje dijele na "nasu" i "njihovu" stranu, iako je nekad, i za jedne, i za druge, i za trece, cetvrte, i za sve bila samo jedna - nasa.

Bice opet! Hocu tako da vjerujem, i pored sve moje zebnje.

Neka se svak svojoj kuci, makar rusevini vrati. Neka se jazovi premoste. Neka se svak, ko zeli, svome Bogu moli...

Na rijeci bez obala, neka se ljudi sjedine, neka se rukuju i mukuju, i tako ostanu zajedno, kao sto su zemlja i kamen, zivot i znamen, vocka i plod, njiva i rod. Aman ja-rabi !

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Senad Lizde - Velagicevina

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo