Gradimir Gojer
SARAJEVSKI TEATAR U
RATU
Zapisi za
teatrologijski nezaborav |
Stvarnim
pocetkom teatarske produkcije u ratu,
tijekom agresije na Drzavu Bosnu i
Hercegovinu, moze se, smatrati prvi
recital izveden aprilskih dana, pod
krovom Vrhbosanske visoke teoloske skole,
u ulici Stadlerovoj. Tom prigodom glumac
KAMERNOG TEATRA 55 Miodrag Trifunov
odrzao je govorni recital temeljen na
poetskom djelu Augustina - Tina Ujevica.
Od te predstave, igrane uz rasvjetu
svijeca, te sa tonskom kulisom brojnih
granata koje su zasipale grad, pa sve do
predstave "ANTIGONA U NEW
YORKU" odrzane koncem 1996. godine
traje najcudesniji period u zivotu
bosanskohercegovackog, a poglavito
sarajevskog teatra. Ne samo da je
nadolazeca agresija ugrozila protagoniste
teatarskog zivljenja, ne samo da je
ugrozila publiku, ona je pokusala, prije
svega, potpuno ponistiti tetarsku
infrastrukturu Sarajeva.
Danas, kada je bjesomucni rat iza nas,
valja zabiljeziti, ako nista, ono puki
fakticitet o onomu sto je bila teatarska
aktiva u odnosu na zlo koje je prijetilo
i koje nije dopustalo niti normalan
zivot, a kamoli organizaciju teatarske
infrastrukture.
Predstave, igrane prvih ratnih dana, u
KAMERNOM TEATRU 55, pa cak i poneko
gostovanje, kojim su glumci davali obola
opcem otporu nadirucoj agresiji,
gostovanje, prije svega, u blizini prvih
borbenih crta, ili po sarajevskim
sklonistima pokazaii su da nasi teatarski
umjetnicki ansambli niti zele, niti mogu
potpisati kapitulaciju, u trenutku kad je
sve u ljudskim zivotima bilo na onoj
osjetljivoj tocci opstojnosti i
mogucnosti pobjede zla.
Tih dana valja zabiljeziti da je KAMERNI
TEATAR 55 nastavio izvoditi svoju
produkciju, a prije svega dvije
predstave: "Siroti mali hrcki"
Gordana Mihica i "Umri muski"
Alda Nikolaja.
Zbog ozbiljnih poteskoca, koje su bile,
prije svega, sigurnosne prirode,
teatarska produkcija u Sarajevu
"seli", za kratko vrijeme, u
podrumske prostore Kabarea Pozorista
mladih, gdje se osniva Sarajevski ratni
teatar -SARTR, u kojem participiraju
glumci svih, dotadasnjih institucionalnih
teatarskih kuca.
SARTR stvara i prvu ratnu premijeru -
SKLONISTE, prema tekstu Safeta Plakala i
Dubravka Bibanovica, u reziji potonjeg.
Takva predstava koja je imaginirala
stvarnost, toga trenutka, koristila
zivotne cinjenice, prijesnu zivotnu
situaciju za stvaranje teatarskog akta,
dala je naznaku kuda ce se kretati
produkcija ovog umjetnickog ansambla.
Vrijedi zabiljeziti i imena aktera prve
premijere u ratnom Sarajevu. U
"Sklonistu" uloge su vajali
Senad Basic, Zoran Becic, Miodrag
Trifunov, Jasna Diklic, Nebojsa Veljovic,
Irena Mulamuhic, Alija Aljovic i Nisveta
Omerbasic. Odmah poslije ove predstave,
SARTR, izvodi premijeru "Ljubavi
Dzordja Vasingtona", prema
redateljskom citanju Dubravka Bibanovica,
te sa glumackom gestikom Minke Muftic i
Suade Topolovic. Predstava je igrana
pedesetak metara od rovova i transeja, u
jednoj od, za tu prigodu, osposobljenih
dvorana hotela HOLIDAY INN.
Interesantno je da su dani kada nastaje i
prva koprodukcijska predstava SARTR-a i
KAMERNOG TEATRA 55 - "KAKO MUSA DERE
JARCA", Zlatka Topcica, cime se,
fokus teatarske ratne produkcije, gotovo
u potpunosti, prebacuje na pozornicu i
druge teatarske prostore KAMERNOG TEATRA
55. To su i dani kada Haris Pasovic
postavlja u KAMERNOM TEATRU 55 predstavu
"GRAD" prema libretu i
scenaristici Semezdina Mehmedinovica i
svojoj, baziranoj na lirici, inspiriranoj
obranom gradova i gradjana, ugrozavanih
od onih koji kidisu (kroz cijelu
povijest!) na gradove u cijelom svijetu.
Predstava "Grad", inace
koncipirana i igrana pod svijetlosti
lojanica, postmodernisticko intonirana,
donijeia je jednu scensku
"leguru" kakve se postidjele ne
bi ni "mirnodopske" pozornice.
U nizu nastaju predstave-nove premijere
"LJUBOVNICI", anonimnog autora
iz 17.-tog stoljeca, te predstava
"KOSA' - mjuzikalske intonacije,
obje u reziji Kace Doric.
Tako ozbiljan i slozen zadatak kakvo je
"GALILEJEVO UZASASCE" Antuna
Soljana u interpretaciji glumaca Vlajka
Sparavala, Seke Maurer i Vlade
Jokanovica, samo je pokazalo ozbiljnost
kojom je i u repertoarnom, i u
interpretativnom pogledu, krenuo KAMERNI
TEATAR 55 tijekom agresije...
Glumci i redatelji Narodnog pozorista
postavkama dviju repertoarno nepogresivih
predstava (obje u reziji Sulejmana
Kupusovica !) u dvorani KAMERNOG TEATRA
55, pokazale su da Narodno pozoriste i
dalje istrajava na logicnom repertoarnom
konceptu tzv."populistickog"
teatra.
U Muratbegovicevoj "MAJCI"
jedna tragedsko-heroicna situacija, sa
evidentnim, rezijskim podcrtavanjima
temeljnog pozornickog patriotizma donosi
ozbiljne likove, koje kreiraju Nada
Djurevska, Zoran Becic, Tahir Niksic, a
urnebesna komedija Reja Konija KIDAJ OD
SVOJE ZENE", zajedno sa vec
pomenutim LJUBOVNICIMA omogucuje
stanoviti humorni "odmak" od
stravicnih prizora sarajevske
svakodnevnice. Sjecanje na, prerano
preminulog, mostarskog redatelja Ahmeta
Obradovica potencirano je obnavljanjem
predstave "TVRDJAVA", prema
Selimovicu, koju je redateljski obnovio
giumac Tahir Niksic, uz superviziju
Harisa Pasovica. U interesantnost
teatarskih gibanja pripadaju i prve
predstave studenata zavrsnih godina
Akademije scenskih umjetnosti Pjera
Zalice (Sofoklov "AJANT") i
Dine Mustafica (Sartrov "ZID").
Obnova "HASANAGINICE" Alije
Isakovica, te prvo izvodjenje autorskog
projekta Semsudina Gegica
"SARAJEVSKA TROKUKA" potvrdilo
je tezu, da bez obzira na situaciju
agresije, u ovom vremenu nije
"prolazio" zanr gole agitke,
vec da je povjerenje i podrsku sarajevske
publike imalo samo ozbiljno osmisljeno i
nadahnuto realizirano teatarsko tkivo.
Kao sto je KAMERNI TEATAR 55 prosirio na
multimedijski plan svoju djelatnost,
uvodjenjem Teatarskih molitvi za mir,
glazbenih priredbi, citavog serijala
izlozbi u Galeriji GABRIJEL i Klubu
PROSPERO, tako je i MES dozivio svoju
preobrazbu iz manifestacionog u
produkcijsko tijelo. Tako i nastaju
predstave Euripidove ALKESTIS, te
predstava CEKAJUCI GODOA, koju u
prijevodu Nermine Kurspahic rezira Suzan
Zontag. Teatarsko traganje Harisa
Pasovica i njegova osobena teatarska
laboratorija doci ce, posebno, do
izrazaja u scenskim projektima "U
ZEMLJI POSLJEDNJIH STVARI" Pola
Ostera, te kroz projekat "SVILENI
BUBNJEVI", realiziran u koprodukciji
sa Narodnim pozoristem.
Najveci broj scenskih dogadjanja vezan
je, tijekom agresije, ipak, za
permanentnu djelatnost KAMERNOG TEATRA
55. Tako ce povjesnicar umjetnosti i
jedan od najznacajnijih analizatora ratne
umjetnicke produkcije, akademik dr.
Muhamed Karamehmedovic zapisati: "Ta
bezvremenost kao da nam je omogucila da
prezivimo i na poseban nacin shvatimo ovu
sadasnjost, kao da nam je omogucila da
kao u Vim Vendersovom fiimu "Nebo
nad Berlinom"... kada starac gleda
stare fotografije, kada dotice travu i
kaze; ovdje je nekada bio divan hotel,
ovdje sam pio kahvu... ako ja umrem ko ce
pricati ove price... Tako i mi ako
nestanemo ko ce pricati o ovim cudima
koja su se desila i desavaju u ovom
KAMERNOM TEATRU 55, o ovom fenomenu i
ovoj kuci koja je bila centar duhovnog
otpora i gdje stvaraoci nisu dozvolili da
se ubije duh naseg covjeka, duh naroda i
duh ovoga grada..."
Toj i takvoj otvorenosti KAMERNOG TEATRA
55, tim estetskim pluralima, doprinijelo
je i prilazenje muzicke druzine Dzevada
Sabanagica - Sarajevskog gudackog
kvarteta "pod kapu" KAMERNOG
TEATRA 55.
Poceo je jedan cjelodnevni aranzman,
permanentno, iz dana u dan, svih ljudi u
ovoj teatarskoj kuci, zatim prilazenje
svih glumaca u gradu ovom teatru, a
posebnu uzlaznicu angaziranja cinile su
Teatarske molitve KAMERNOG TEATRA 55,
koje su, uglavnom, subotom ujutro,
okupljale golemi broj gradjana Sarajeva.
Bile su to seanse na kojima je zazivan
odbjegli mir i to: stihom, otpjevanim
songom ili baladom, otplesanom plesnom
numerom, izlozenom jednom, ili nekolikim
slikama ... "Molili" su
politicari, bivsi i sadasnji casnici,
vojnici, javni tuzitelji, kardinali,
majke, ucenici, profesori sveucilista...
Dugo je KAMERNI TEATAR 55 odrzavao i
najplodniju knjizevnu tribinu u gradu. U
danima u kojima u gradu nema niti
kilovata struje predstave i druge
manifestacije duha pohode i takve osobe
na priliku kardinala Kuharica i Puljica,
Reis ul uleme Mustafe ef. Cerica,
predsjednika Izetbegovica...
U jeku najzescih sukoba sa srbocetnickim
agresorom, u jeku sukoba armije i HVO-a
na pozornici KAMERNOG TEATRA 55
obnavljaju se i dvije, od kritike odlicno
ocijenjene, predstave "KIN"
Dime Sartra i "TETOVIRANA RUZA"
Tenesi Vilijemsa sa Draganom Jovicicem i
Vesnom Masic u glavnim ulogama,
obiljezava se velika obljetnica Miroslava
Krleze, kolazom Krlezine poezije i proze,
te premijernom predstavom "U
AGONIJI" rezisera i protagoniste
Dragana Jovicica te glumaca Djurevske,
Fancoviceve, Jokanovica i Vidovica...
Niti u ratu ovaj teatar ne odustaje od
protagoniranja i nekih i za mirnodopske
uvjete ekskluzivnih teatarskih vrsta,
kakva je npr.: teatar poezije. Tako ce u
rezijskom citanju Gradimira Gojera
nastati predstave po stihovima Maka
Dizdara (KRINOVI) i Dzemaludina Latica
(ALIFAKOVAC). Usko suradjujuci sa
Akademijom scenskih umjetnosti pojavice
se predstave Cehovljevog MEDVJEDA i
SARAJEVSKIH SKICA, a nemalo potom,
citavom serijom novih predstava KAMERNI
TEATAR 55 postace zanimljiv i kronicarima
i kriticarima teatarskih zbivanja, i van
ove sredine, jer izlaze, zaredom,
Mustaficev ZID, Gojerova verzija
Muradbegoviceve povijesne sage o Husein
Kapetanu Gradascevicu, Vladimir Jokanovic
rezira Mrozekove EMIGRANTE, Admir
Glamocak BEZ TRECEG Milana Begovica,
Gradimir Gojer NASTASJU FILIPOVNU, a
Jokanovic "otkriva" VIZIJU
ZVJEZDANOG TRENUTKA Pola Hardca. Ovo je i
period u kojem KAMERNI angazira i prvog
gostujuceg redatelja, izvan Sarajeva ...
Profesor Tomislav Durbesic postavlja
Ziroduovu dramu "TROJANSKOG RATA
NECE BITI", uporedo njemu mladi Dino
Mustafic rezira dvije Mrozekove predstave
"PJESICE" i
"POLICAJCI".
U "PJESMI LABUDOVA", prema
Cehovljevim jednocinkama skupina glumaca
srednje generacije, predvodjenim Admirom
Glamocakom, napravice zanimijiv,
teatarski tragalacki postupak.
Zanimljivo je da uspjesi mladog Dine
Mustafica obuhvataju i njegovo traganje
po poetici Ezena Joneska, gdje ce posebno
doci do izrazaja njegov seriozan rad sa
glumcima.
Nakon, rijetko uspjele, turneje KAMERNOG
TEATRA 55 u Spaniji, Hrvatskoj,
Sloveniji, Bosni i Hercegovini, te
Italiji, valja konstatirati da je i
Sarajevski ratni teatar SARTR imao
uspjele, inozemne nastupe, sa predstavom
"SKLONISTE", a da je
koprodukcijski projekat "HAMLET
MASINA", Milera, Pozoristu mladih
donio prestizne poene u Svajcarskoj.
Uz konstataciju da su do kraja
1996.godine u KAMERNOM TETRU 55, izvedene
i predstave NEKA ALJASKA I LIFT ZA
KUHINJU Harolda Pintera, MARIJA TEREZIJA
Mire Gavrana, PLAY LOVE Sandersa -Krleze
-Nurena, te ANTIGONA U NEW YORKU
Glowackog, treba podcrtati da je ratni
period KAMERNI TEATAR 55 iskoristio i za
suradnju sa renomiranim redateljkama iz
Amerike (Lee De Long i Rasa Allan
Kazalas), redateljem iz Hrvatske (Petar
Vecek), te istaknutom svajcarskom
redateijkom Marian de Piri.
Analizom naslova koji su igrani na
sarajevskim pozornicama vidi se sirina
"reza" u svjetsku dramaturgiju
od Sekspira (HAMLET), preko Havela
(AUDIJENCIJA i VERNISAZ) do Fejdoa (BUBA
U UHU) i Sizgala (TIGAR).
Znacajno je ukazati i na cinjenicu da
sarajevski teatri nisu ni tijekom rata, a
ni neposredno poslije njega, zaboravljali
na domaceg autora. Izvedeni su novi
tekstovi Seada Fetahagica (KAKO JE
POCELO), Semsudina Gegica (SARAJEVSKA
TROKUKA), Zlatka Topcica (KAKO MUSA DERE
JARCA) ...
Sagledavajuci ukupno prisustvo teatarskih
radnika u onome sto je bio otpor agresiji
na Drzavu Bosnu i Hercegovinu tesko je,
sem taksativno, zabiljeziti sve ono sto
je bila glumacka aktivnost, od brojnih
recitala, "mono" nastupa, do
kombiniranih programa, gdje je glumcima
pripadalo istaknuto mjesto, te do
njihovog participiranja u kolaznim
programima nacionainih kulturnih drustava
i raznim drugim manifestacijama.
Iz svega ovoga, valjda je, jasna moja
pocetna konstatacija o tomu; kako
sarajevska teatarska infrastuktura nije
razorena u ratu, a kako je iz rata
Sarajevo izislo bogatije za jedan novi
teatar, (teatar SARTR). Uostalom, na
analiticarima je da produbljuju istinu o
teatru u ratu. |
|
